
Tekst koji sledi napisao je moj prijatelj Miroslav Tadić, sa kojim često provodim vreme u višečasovnim diskusijama o boljem i kvalitetnijem životu, a nastao je kao odgovor, komentar i dopuna na prethodni tekst koji sam napisao Pronađi svoju istinu. Sagledajte potragu za istinom iz jedne drugačije perspektive!
Miroslav Tadić:
Prošlo je već pet dana od kako sam prvi put pročitao tekst Pronađi svoju istinu. Jedan od razloga zbog kojih mi je bilo toliko teško da odgovorim jeste i taj što sam prethodnih dana prilično intenzivno razmišljao o istoj temi, pokušavajući da dođem do određenih odgovora i da postavim stvari na pripadajuće mesto u svojoj glavi. Uspeo sam da prepoznam pronalaženje sopstvenog puta, sopstvene istine i sistema vrednosti kao nešto što bi trebalo da bude prioritet svakom ko želi da spozna granice svog razvoja i napretka. Međutim, pojedine stvari su mi delovale prilično kontradiktorno. Naime, koncept “sopstvene istine” zvuči pomalo usamljeno, jer to znači raditi stvari skoro isključivo onako kako mi mislimo da treba, bez razmišljanja o tome kako utičemo na ljude oko nas. A čovek je društvena zverka. Od početka nastanka društva razvili smo pripadnost nekom plemenu. Takođe, savet da treba suditi na osnovu rezultata je ispravan i potreban, ali nije i dovoljan. Svako ko je u stanju da sudi sam o svojim odlukama i akcijama je neko ko već živi i funkcioniše po sopstvenoj istini, a ne neko ko je tek traži. Na ovom mestu za mene nastaje paradoks – kako pronaći svoju istinu i živeti po njoj, a ne biti izbačen iz plemena? Kako živeti sopstveni život po principima koje sami definišemo, a ne biti sam u tom pohodu? Više →